VIHORAŠKI PUT..
Od Ratkovog skloništa spuštamo se do spoja sa stazom što od 13. kilometra vodi na Samarske stijene. Na dobro označenom raskrižju možemo svratiti lijevo 5' do Partizanske bolnice iz II. svj. rata, a desno nas očekuje Vihoraški put prema Bijelim stijenama. Nakon raskrižja naša staza u blagom luku obilazi šumovitu glavicu i, s druge strane, spušta se između kamenih gromada u plitku vrtaču. Odatle idemo uzbrdo i obilazimo vrtaču što se s lijeve strane naglo otvara ispod staze. Staza vodi kroz izuzetno uzbudljiv krajolik, da bi oko kamenog nosa prolazila neposredno iznad vrtače, uskom policom "Balkan". Odatle blago niz brijeg, pa gotovo po izohipsi usporedo s vrtačom s lijeve strane do prijevoja. Nakon silaska, i obilaska velike kamene gromade, lijevo dolje je vrtača puna oborenih stabala i kamenih gromada: staza vodi rubom suhoga korita (Suga dolina) do pod stijenu. Odavde vrlo strmo uzbrdo u pravcu dosadašnjeg kretanja, stalno prateći markaciju. Za 20' stazom se stiže u Natašin dol. PODVARIJANTA PREKO AČKOVE DOLINE. Postoji i druga mogućnost, koja je 15' duža, ali zanimljivija zbog prolaza kroz Ačkovu dolinu. Treba skrenuti markiranom stazom ulijevo i, slijedeći vrlo dobru oznaku, nakon 10' strmog uspona, izaći na manju zaravan i raskrižje. Lijevo dolje je Ačkova dolina (1'), nazvana po Stipici Mesiću - Ačku, koji je stradao kao alpinistički instruktor u Maloj Mojstrovki. Od Ačkovog dola valja se vratiti do zaravni i nastaviti polulijevo do novog raskrižja. Odatle lijevo dolje, slijedeći markaciju, prelijepim krajolikom, za 35' dolazi se na šumsku cestu, zvanu Begova staza. Naš put nastavit će se udesno, strmo uz brijeg, kroz vodederinu, između stijena, te za oko 20' izaći će se iznad Natašinog dola. Slijedeći dobru markaciju, stazom se spušta između dviju izrazitih stjenovitih barijera, te nakon 5' izlazi se u Natašin dol, gdje se sastaje sa stazom iz Suhe doline. U LJUSKU. Iz Natašinog dola stižemo u Ljusku za 10' hoda. Lakša je varijanta prema osamljenoj jeli, pa kroz razvedenu stijenu, osiguranu sajlom i ljestvama do dna Ljuske. Varijanta kroz stijenu iznad Natašinog dola samo je za vještije planinare, jer zahtijeva slobodno spuštanje niz stijenu, koja je doduše razvedena, ali ne i osigurana. LJUSKA je izuzetna prirodna tvorevina. Kada se gleda s okolnih vrhova u pravcu njezinog prostiranja, daje dojam orahove ljuske, po čemu je i dobila ime. Na njenom dnju postavljene su ljestve kojima se izlazi na njen gornji dio. Neposredno po izlasku s lijeve strane je upisna knjiga i žig "Vihoraški put", a na stijeni, također s lijeve strane, gledajući u pravcu kretanja (istok), kutija s upisnom knjigom i žigom KT-4 KPP-a. PREMA ZELENOJ DOLINI. Od kutije valja ići naprijed te se spuštati niz dobro razvedenu stijenu oko 3 metra, pa preko omanjeg sipara naglo se uspeti uz brijeg. U nastavku put prolazi podnožejm izrazitog stjenovitog grebena, i to s lijeve strane, dok je s desne strane vrtača. Put se penje uz samu stijenu te postupno ide do omanjeg prijevoja. Zatim se strmo spušta u dolac i uspinje na suprotnu stranu, te na kraju izlazi u veći dolac nazvan Zelena dolina. Od Natašina dola do Zelene doline potrebno je 1h hoda. ZELENA DOLINA je ljupka dolina zatvorena sjeverno stijenom; s juga se otvara pogled prema Samarskim stijena,a. S istoka i zapada su također vrlo lijepe stijene, pa dolina izgleda kao amfiteatar. NASTAVAK PUTA KROZ BIJELE STIJENE. Nagli uspon omogućuje da putom koji ide uz samo stijenu prođemo kroz mali prijevoj te se s druge strane spustimo u vrtaču, a zatim se ponovno uspnemo. Nakon što put zaobiđe pošumljenu stijenu, spušta se u omanji dolac. Ispod velike stijene, s desne strane, markacija upućuje na stazu za ratkov vrh (1314m), a desetak metara naprijed odvaja se, s lijeve strane, markacija na vrh Boce. Nakon 300 m put se račva, i to tako da ulijevo vodi u Klanac kostura i na Begovu stazu (oko 1h hoda). Međutim, mi nastavljamo ravno naprijed, te strmo uz brojeg pod samu vršnu stijenu Bijelih stijena (30'). Uspon do vrha moguć he dvama putovima: lakšim i težim. Od Zelene doline do vrha Bijelih stijena treba sat hoda. S vrha je moguć silaz do kuće na Bijelim stijenama, kao i do skloništa po dva dobro markirana puta, od kojih oba traju oko 10'.