Učka - Vojak

UČKA:

Istru možemo shematski podijeliti na tri pojasa. Južni je dio njezina trokuta najniži, a obilježje mu daje zemlja crljenica (terra rossa), zbog čega mu dobro pristaje naziv Crvena Istra. Iznad nje je malo viši pojas koji zbog sivog lapora zaslužuje ime Siva Istra. Najviši je treći pojas, Bijela Istra, koja se diže iznad Sive Istre stjenovitom stepenicom visokom oko 300-400 m. Od te se stepenice pruža prostrana kraška visoravan na kojoj se bjelasa goli kamen vapnenac. Ona se dalje bez oštre granice nastavlja u slovenski kras. U tome planinskom dijelu Istre razlikujemo dva prilično različita dijela: Ćićariju na sz. i Učku na ji. Zajedničko im je svojstvo da se pružaju poput dugačkoga planinskog lanca na onoj strani istarskog trokuta koji ga veže s kopnom, otežavajući vezu Istre sa svijetom. Ćićarija počinje u blizini Trsta, postupno se diže od sz. prema ji. da bi upravo nad Riječkim zaljevom
postigla svoju najveću visinu (Planik 1273 m). Nakon toga počinje skretati s dinarskog smjera prema jugu, nastavljajući se uzduž i. istarske obale Istre još višom i moćnijom planinom Učkom. Premda Učka i Ćićarija čine morfološko jedinstvo, među njima postoje i druge razlike osim skretanja orografske osovine. Pa i sama Učka ima neobičnu specifičnost: samo se njezina z. strana smatra Istrom, dok i. pripada Liburniji (liburnijskoj rivijeri). Za razliku od visoravni Ćićarije, Učka je planina jednostavna oblika, s dvije strme padine i oštro ocrtanim hrptom. Hrbat je najviši u početku (Vojak, 1396 m), odakle se preko vrhova Brgud (906 m), Šikovec (779 m) i Sisol (883 m) postupno spušta prema jugu sve do Plominskoga kanala, gdje tone u more. Između Učke i Ćićarije je uleknuće Poklon (922 m) preko kojeg prelazi stara cesta iz Rijeke u Istru i najbolja je prirodna polazna točka za uspon u oba dijela istarskog gorja. Istarske su planine vapnenačke građe i vrlo bogate kraškim pojavama. Osobito su zanimljivi i raznoliki brojni speleološki objekti (ima ih nekoliko stotina). U klimatskom pogledu prevladavaju mediteranski utjecaji, što je i razumljivo s obzirom na blizinu mora, ali u visinskom pojasu znaju se snježni nanosi na osojnim stranama zadržati sve do svibnja, ometajući prilaz vozilima na vrh Učke. Biljni je svijet veoma raznolik i temeljito proučen. U donjem dijelu istočne padine značajne su samonikle šume kestena i, zahvaljujući obilju vlage, bujna mediteranska vegetacija (lovor!). U srednjem pojasu prevladava hrast, a u najvišem bukva. U spomenutoj flišnoj zoni pruža se oko vrha Učke na visini od oko 900 m pojas pitomih cvjetnih livada (primula, narcisa, asfodelus, kranjski ljiljan, kaćun, encijan itd.). Na kamenjarima, tzv. krasama, javlja se uz ilirske elemente i prilično alpskih primjesa

Veprinac - Poklon 1,30h - Vojak 1,15h)

PRILAZ: do Veprinca - iz Opatije autobusnom linijom br. 34 (iz Rijeke do Opatije linijom 32), - iz Rijeke do Veprinca autobusom, uz presjedanje u Matuljima, - iz Rijeke vlastitim prijevozom preko Matulja (12 km); cesta za Veprinac se odvaja l. 200 m od središnjeg trga i crkve u pravcu Ljubljane, vlastitim prijevozom riječkom zaobilaznicom, s nje cestom za Tunel "Učka" i na 8. km izaći d. (jedini izlaz) 2 km do Veprinca, - iz Opatije pješačkim putem od kupališta Slatina (između hotela "Palace" i "Bellevue"), odakle stepeništem Veprinački put do Nove ceste, njom l. 200 m, dalje stepeništem Put za Slavići, mostom preko ceste koja ide prema tunelu, te kroz zaselak Travičići u selo Tumpiće pod Veprincem (1,30 h), - iz Opatije pješačkim putem od tržnice do pošte, tu l. Kumičićevom ul. do Nove ceste, njom l. 50 m, uspon d. stepeništem do naselja Zora, zatim kroz hrastovu i kestenovu šumu zavojitim stepeništem (950 stepenica!) do sela Zatka na cesti Matulje - Veprinac, 50', - iz Ike preko Mandića 3 h, - iz Ičića preko Poljane 3 h, - iz Medveje kroz Lovransku dragu 4 h.
VEPRINAC (519 m) (izvorno Leprinac, po biljci leprini koja tu raste) slikovito je naselje smješteno poput grada na stožastu vrhu, sa širokim vidikom na Riječki zaljev. Razvilo se na temeljima pretpovijesnog kasteljera. God. 1507. Veprinac je imao vlastiti gradski statut pisan glagoljicom. Od starih gradskih utvrda sačuvana su samo neobična gradska vrata s tri otvora i dijelovi zida u zgradi "komuna". Pod bedemom je gradska loža i gotička kapela Sv. Ane iz 1442. g. s lopicom, neznatno barokizirana zidnim slikarijama. Sastoji se od gornjeg dijela akropolskog tipa, uz stari kaštel i župnu crkvu Sv. Marka (izvanredan vidikovac!), te donjeg uz cestu Rijeka - Učka (18 km od Rijeke). Od Veprinca cestom dalje uzbrdo. Na prvom križanju treba desno (l. silazi cesta u Iku) do zaseoka Tumpići, gdje cesta poprima brdski karakter (uspon do 14%). Nakon 3,5 km d. se odvaja krak u istarsko selo Račju Vas, a nakon daljih 1,5 km skreće s ceste d. pješačka kratica. Cesta dovde stalno pruža lijep vidik na more. Spomenuta pješačka kratica izlazi na cestu malo iznad odvojka za hotel, a prolazi mimo ponora Jame i malog izvora s mlakom. Jedan km nakon tog odvojka cesta stiže na Poklon.
POKLON (922 m) je prijevoj koji dijeli Učku od Ćićarije. Preko njega prelazi stara cesta iz Rijeke i Liburnije za Istru (danas je prijevoj zamijenjen tunelom "Učka"). Najviša je točka prijevoja oko 1 km dalje prema Istri (951 m), gdje se nalazi privatna gostionica s gotovo stoljetnom tradicijom (nekoć poznata pod imenom Peruč). Ime je Poklonu odatle što su se istarski hodočasnici na putu za Trsat, na tom mjestu poklonili jer su tu prvi put ugledali toranj crkve Gospe Trsatske. Sa zaravanka na Poklonu, s parkirališta prije ulaska ceste u šumu, neobično je lijep vidik na Hrv. primorje, riječko planinsko zaleđe i osobito na Rijeku kada noću pliva u moru svjetla. Sada su na Poklonu tri smještajna objekta. Središnja je i tradicionalna točka u planini prijevoj Poklon jer ovamo vode glavni putevi i odavle se poduzimaju najatraktivniji usponi ne samo na Učku, nego i u Ćićariju. Najbliži je javni prijevoz i prema tome najbliži pješački prilaz iz Veprinca, odakle je do Poklona 7 km cestom (1,30 h kraticama).
PL. DOM NA POKLONU (922 m) sagrađen je uz samu cestu, oko 100 m od Pansiona "Učka" prema Istri, s d. strane. Zbog toga što je smješten na prijevoju između Učke i Ćićarije i na križanju pl. puteva, služi kao polazište za izlete u obje planine. Ima kuhinju, blagovaonicu, 14 kreveta u dvije sobe, tekuću vodu i elektriku. Otvoren je i opskrbljen vikendom. Objektom upravlja PD "Opatija", a obavijesti daje Marica Tomaško, tel. (051) 712-785.
PANSION I RESTORAN "UČKA" je na samom Poklonu, na mjestu nekadašnje vojarnice. Ima 10 dvokrevetnih, luksuzno uređenih soba i uvijek otvoren restoran (tel. (051) 299646, 603340). U privatnom je zakupu.

Najkraći je i najugodniji pješački uspon od Poklona na vrh Učke onaj koji počinje iza Pansiona "Učka". Odavle oštro uzbrdo kroz šumu u brojnim zavojima markiranom pješačkom stazom (25 zavoja) koja tri puta siječe asfaltnu cestu za vrh, zatim prolazi mimo izvora Topol (30' od pansiona), a pola sata poslije opet izlazi na cestu na velikom l. zavoju. Cestom l. 800 m do kraja i mimo RTV tornja iz šume, te pješačkom stazom po grebenu još oko 100 m do vrha. Cestovni uspon do RTV tornja počinje oko 1 km od Pl. doma u z. smjeru kod gostionice Peruč. Odmah iza nje skreće l. pod oštrim kutem prema vrhu zavojit odvojak od 6 km. Cesta je rezervirana za službene svrhe, ali nije zapriječena rampom.

Lovran - Liganj - Poklon 3,30 h

Do Kaluže kao na Vojak, zatim d. između šumaraka i ograđenih dolaca, podno Knezgrada (630 m, izvanredan vidik s vrha!) i z. podnožjem Gorice (712 m), pa uspon u gustu bukovu šumu. Nakon jednoga strmijeg silaza, na livade u dolinu Rečine, preko potoka opet uzbrdo u šumu, pa mimo ograđenog izvora na šumsku cestu, kojom ima d. do Poklona još 20', a dalje na Vojak još 1,15 h. Uspon se može skratiti za 30' ako se upotrijebi gradska autobusna linija do prve stanice u zaseoku Lignju
Poklon - Izviđačka kućica - Vojak 2,30 h

S Poklona l. od Pansiona "Učka" cestom ispod ograđenog vodospremišta kojom vodi markacija prema Lovranu. Zaobilazeći Vojak
s l. strane, ima 1,15 h do Izviđačke kućice u Dolu. Odavle oštar uspon d. markacijom iz Lovrana za Vojak

Poklon - Plas - Vojak ili Suhi vrh 1,45 h.

S Poklona cestom na z. 20' do njenog odvojka za Vojak, dalje još 300 m gdje se l. odvaja markirani put u blagom usponu kroz šumu, z. obronkom brda Plas (1288 m). Nakon 1 h stiže u zaleđe Vojaka do križanja na prijevoju pod Suhim vrhom: l. oštar uspon na Vojak, ravno dalje silaz u Lovran, d. dolje silaz u Malu Učku, a d. gore hrptom 25' na Suhi vrh (1333 m; lijep vidik na more i Učku).

Poklon - Mala Učka - Vojak 2,45

S Poklona cestom na z. 30' do križanja u selu Vela Učka, gdje se l. odvaja cesta od 4 km u selo Malu Učku (980 m). Prije toga možemo desno, na mjestu gdje cesta izlazi iz šume, za nekoliko minuta na vrh Krog (1001 m), s izvanrednim vidikom na Istru i preko nje na Tršćanski zaljev. MALA UČKA (980 m) bilo je najviše selo u Istri. Njegovi su se stanovnici, poznati pod imenom Učkari, bavili stočarstvom i bili poznati po dobrom siru. U prošlom ratu su Talijani i Nijemci selo do temelja spalili 30. 4. 1944. (22 kuće i 45 gospodarskih zgrada). Poslije rata Učkari su se iselili zbog teških gospodarskih prilika i danas je selo posve prazno, samo je nekoliko kuća preuređeno u vikendice. Mala Učka bila je veća od Vele Učke (ovdje ovi pridjevi označavaju starost: Mala znači Nova, Vela znači Stara). Selo je smješteno uz planinski potok Studenu koji ga dijeli na dva dijela.
Ispod crkve na ulazu u selo, lijepe su livade i voćnjaci (trešnje početkom srpnja). Do sela s druge strane prilaze markacije iz Lovrana i Mošćenica.

Lovran - Vojak 4 h

PRILAZ: do Lovrana iz Rijeke autobusnom linijom br. 32 ili vlastitim prijevozom Iz Lovrana vodi na vrh nekoliko uspona: preko Lovranske drage, Knezgrada, izravno na Vojak i preko Poklona. Tu počinje i Riječka pl. transverzala, pa ćemo ovdje opisati njezinu dionicu na Vojak. LOVRAN je prastari gradić (3000 st.) s jasno formiranom gradskom jezgrom, sa srednjovjekovnom kulom i nizom kuća u baroknom stilu. Prvi se put spominje u 7. st. kao Lauriana. Danas je poznat kao ljetovalište s brojnim hotelima, trgovačkim i ugostiteljskim objektima, lijepim plažama i šetalištem uz more sve do Opatije (lungomare). Za promet stranaca brine se Turističko društvo. Prilaz autobusom iz Rijeke 19 km, iz Opatije 6 km. Iz Rijeke vozi autobusna linija 32. Od Trga slobode u središtu Lovrana mimo kina na zapad, ulicom Brajdice do stepenica i njima između vrtova uzbrdo do zaseoka Brega (20'). Put vodi dalje opet stepeništem još 10' kroz šumicu do ceste Lovran - Lovranska Draga, dva puta siječe njezine zavoje, ostavlja l. crkvu Sv. Roka i kad u selu Lignju treći put stigne na cestu, skreće njome l. nekoliko minuta do autobusne postaje. Dovde se može i autobusom iz Lovrana za Lovransku Dragu, pa tako uštedjeti 45' uspona. Autobusna linija 36 vozi iz Lovrana 12 puta na dan (nedjeljom 8 puta) od 5,40 do 22,30 h. Zadnji povratci u 19, 20,50 i 22,55 (nedjeljom u 18, 20,05 i 22,55). Tu put ostavlja cestu, uspinje se među vrtovima i za 10' stiže kroz zaselak Dindiće u Ivuliće. Iz sela l. uz kuće oštro uzbrdo 30' do malog zaravanka Kaluže (oko 500 m), gdje se put račva: l. Vojak, d. Poklon. Put na Vojak prolazi starom šumom sve do ruba Lovranske drage, zatim povrh nje u blagom usponu prema njenom vrhu, odakle se oštro penje u z. smjeru između ograda u šumu do donjeg pojasa livada. Iznad njega, opet usponom kroz šumu, stiže do gornjeg pojasa livada (oko 1000 m) koje pružaju nezaboravan doživljaj svojom kasnom proljetnom florom i lijepim vidikom. S livada malo l. do izvora Tisve, zatim slijedi najstrmiji dio puta, u zavojima kroz šumu, na kraju među stijenama, na prijevoj Vrata ili Prohod (1216 m), i preko njega, preko šumske ceste, u Veli dol. Lijevim rubom Dola do šume i kroz nju d. rubom Malog dola do Sedla (1250 m) između Suhog vrha i Vojaka gdje je važno križanje: l. 20' na Suhi vrh, preko sedla u selo M. Učku (polulijevo) i V. Učku (poludesno), a d. oštro uzbrdo hrptom Učke još 20' u zavojima na Vojak. Uspon je vrlo naporan jer svladava visinsku razliku od 1400 m.

Medveja - Mala Učka - Vojak 5 h

PRILAZ: do Medveje iz Rijeke autobusnom linijom br. 32 Iz Medveje, maloga kupališnog mjesta 2,5 km južno od Lovrana, stepeništem l. od kbr. 10 (vila Paulina) 10' kroz vrtove do zaseoka Kali, zatim 50' oštrog uspona u selo Visoče, a iza sela mimo dolca do cisterne. Odavle d. uz ogradu kroz šumarke do lijepih livada Javoršci (2 h od Medveje), zatim 5' do Pajinog dolca, pa 45' oštrim usponom kroz krševit kraj do malog slapa na potočiću i još 15' kroz šumu do izvora Šenčitve vode. Iznad izvora izlazi na prostranu i kosu Velu Ravan bogatu vodom (izvori ograđeni za Mošćenički vodovod). Dalje l. obronkom Arguna kroz lijepu borovu šumu na planinski hrbat i preko malog prijevoja za Malu Učku, gdje se spajamo s markacijom iz Lovrana

Med dopustovanjem na morju si nisem mogel kaj,da se ne povzpnem na Istrsko kraljico Učko.Pot sem začel seveda na zahodu Istre,ter se preko Buj in Buzeta pripeljal na prelaz Poklon 922m.V davnih časih so to pot,ki je bila najkrajša povezava med Rijeko in Trstom s pridom uporabljali.Na vrhu so se tako kot v Rijeki,kjer je stala cerkev zavetnice pomorcev Sv.Marija,poklonili za njeno varstvo,zato takšno ime prelazu.Naprej se po 100m ceste za Učko,odcepi široka gozdna pot,ki vas v 1,5 ure popelje na vrh.Razgled sega zelo daleč,predvsem pozimi,ko je ozračje ohlajeno.Z daljnogledom se vidi celo turn cerkve Sv.Marka v Benetkah.Tokrat se je prav na višini vrha pojala mrzla megla.Prvi zanetki planinstva Istre segajo v leto 1887,ko so istiani ustanovili prvo pl.društvo,imenovano Societa Alpina di Istria.takrat je kilometer od vrha stala nekakšna brunarica,kjer so pohodniki vedno dobili hrano in pijačo. Stolp Vojak je bil zgrajen l.1907,na pobudo in željo planincv,kasneje v avstroogrski okupaciji pa je služil kot pomorska izvidnica(karavla)in dobil ime Vojak.Sedaj je od zunaj kamen,znotraj pa prenovljen in ometan z elektriko in lesenimi stopnicami,ki se vijejo v drugo nadstropje,ob stenah pa galerija vitrin o zgodovini vrha z okolico.Vrh slovi po redkih zdravilnih zeliščih in kozjemu siru,ki ima sloves daleč naokoli.Pozimi je vrh obiskan od rangerjev,kakor jim pravijo(pol jeep,pol hoja človek).Snega je obilo,do dva metra,ceste zaledenele in neprevozne,veter pa neusmiljeno brije.Poleti pa se na vrhu naredi nevihtni oblak,ki kar vstraja in pošilja grom s strelami.

Če bo kdo tavhal pod morjem,naj popravim,da je bila tista školjka Leščur,Ostriž pa je že ribja žival.

Poklon sedlo Vojak Poklon 18.02.2012.

Včeraj sva izkoristila lepo vreme, podaljšala vikend in uresničila že nekaj časa načrtovan izlet, ki je bil rezultat ideje: opraviti resno gorsko turo (vsaj po času hoje) in se po prihodu na izhodišče največ po 5 - 10 minutah okopati v morju...

Zaradi poznega odhoda od doma in temperature preko 30 stopinj, sva namesto iz Lovrana štartala iz vasi Liganj (cca 300 nmv) in jo mahnila na Vojak po direktni poti preko Dola. Pri sestopu sva naredlia krog preko Poklona nazaj do Dola in od tam po isti poti kot pri vzponu nazaj v Liganj.

Pot pri vzponu in sestopu večinoma poteka po gozdu (kljub pomanjkanju razgledov pa je bilo to pri včerajšnji temperaturi in soncu super - razgledi tako čakajo na vrhu), razen zadnjih 20 minut hoje s sedla med Suhim vrhom in Vojakom.

Pot nikjer ni tehnično zahtevna, večji del se tudi le zmerno vzpenja (skoraj sprehod), razen kakšen kilometer pod že prej omenjenim sedlom, ko pa se pot res postavi zelo pokonci in je treba kar dobro gristi kolena.

Kljub temu, oz. zaradi tega pa je pot za cca 1.100 prehojenih višinskih metrov relativno (zelo) dolga. Skupaj sva prehodila le malo manj kot 18 km, cca 6,5 km gor in cca 11,5 km dol, tako da nama sploh ni bilo žal, da nisva štartala prav iz Lovrana.... sva bila tudi tako kar konkretno utrujena.

Pot gor je izredno dobro označena (zanjo sva porabila dobre 3 ure), dol pa je do Poklona tudi ok., od tam do Dola, kjer sva spet prišla na pot vzpona, pa so označbe slabe, markacij je zelo malo in še te so komaj vidne. Na nekaj mestih je tudi pot zelo težko sledljiva, tako da sva se dvakrat malo izgubila in malo "križarila sem ter tja po gozdu", da sva spet našla pot, ter tako pot dol porabila cca 3 ure in pol.

Seveda pa sva za zaključek izleta uresničila tudi drugi del ideje in se osvežila v že kar prijetno toplem morju

Skratka lep izlet... priporočava.

Razglede sem si pogledala zgoraj, obisk Vojaka pa je bil vseeno prijetna možnost stegnit noge. Od spodaj je zgledalo brr, zato sva šla pogledat, kako od blizu ta brr zgleda. Ni bilo tako hudo, razgledov sicer nobenih in na vrhu megla, prizanešeno pa je bilo z dežjem in orkani (pihalo pa je). Izhodišče je bil Poklon, dom zaprt. Sicer pa, le za koga bi ga odpirali. Z nama vred smo se tam motali le štirje, pa še od teh je bil eden domačin. Pot lepo urejena, dobro markirana, v enem delu jo je mogoče zaokrožit s poučno stezo. Na razglednik sva šla, betonska ograja nam razloži, kaj vidimo (kadar vidimo). No, glede na vremenske razmere čisto prijeten izlet. Vsem želim lepe praznike in obilo lepih reči.

@Lidija: če boš šla drugič na Učku, ti priporočam da naredite kružno turo na naslednji način: Poklon - Sedlo - Vojak, sestop po marirani poti mimo radara
S Poklona se cestom vratimo pored restorana Doppolavoro, prođemo odvojak ceste za Učku cca još 300 m prema selu Vela Učka, skrenemo sa ceste na mjestu gdje se lijevo odvaja markirani put u blagom usponu kroz šumu. Nakon otprilike sat vremena laganog hoda izbijamo na sedlo, gdje se sijeku putevi iz smjera sela M. Učka, Vrata, Suhi vrh i Vojak (mjesto dobro označeno putokazima). Odavde imamo otprilike pola sata uspona do vrha Vojak. Za silaz koristimo stazu koja vodi takoreći paralelno sa cestom na Poklon. Cijela tura cca 3 sata laganini. Obavezno ručati (večerati) u restoranu Doppolavoro ...

Hvala @jedriličar. Gotovo bo še kdaj prilika. Pa Velo Drago bi tudi bilo lepo videt. Predlogi za restavracije tudi niso nikoli odveč. Človeku to včasih manjka, sploh je pa zdajle, vsaj na obali, ogromno zaprtega.

Ja, bo prilika. Kar gre ena velika isporuka, pa bomo sa visokogorjem kakšnih 15 dni na miru. Pa boste prišli plazit po naših brežuljkih ....

Danes malo za nabiranje kondicije prošetali od Medveje do vrha Učke. Dan pravi proljetni, dole ugodnih 15 stupnjeva, gore malo naoblake i puhalo. Dobra kondicijska tura, pa malo slika ....

Zgleda, da ima Vojak pogodbo z meglo. Tudi na dan tekme, 26. 10. so bili podobni pogoji.
Ti na novega leta dan najbrž praznuješ?! Jaz malce računam na Kredo, če bodo razmere OK.

Očitno gre še ena isporuka snega, pa bo še kakšn teden nevarno za v visokogorje. Zato bom mal detaljnije opisal turo Medveja - M. Učka - Vojak, mogoče pa koga zamika pa pride k nami na eno zimsko kondicijsko turo. Kar mi se ne da preveć pisat, bom turo opisal s komentarima pod slikami. Karto sam dal dva posta gor ... pa višincev je za naredit 1.400 metrov, hoje pa 5-7 ur, odvisno kolk si hiter .... pa slike sledijo ...

Nastavak slik od ture Medveja - M. Učka - Vojak ...

A je že kdo preštel koliko je stopnic do Lovrana?

Hvala za lep opis - upam, da mi prav pride

Ni za kaj, če rabiš še kakšno informacijo, pa prosim pošalji ZS. Obstaja še ena lepa varijanta vzpona na Vojak iz Moščeničke Drage (mesto na cesti kakšna 10 km pred Medvejo iz pravca Pule), se pride tudi v vasico Mala Učka, ostalo (vzpon na Vojak pa sestop v Medvejo) je isto kot opisano, potem pa je sam problem logistike povratka v Moščeničko Drago ... (najlažje je sa redovnim avtobusnim linijama ki pogosto prometujejo na relaciji Rijeka-Pula ali pa lokalni avtobus ki pelje iz Rijeke proti M. Dragi). Če bo prilike, bom poslikao naslednjič tudi to varijanto in bom dao gor ta del M.Draga - M. Učka ...

Poznam pot iz Moščenićke Drage na Perun in je čudovita, vredna obiska! Tale ideja o sklenitvi kroga iz M. Drage preko Vojaka v Medvejo je prav zanimiva ... bom vesela še kakšnega opisa, če bo možno...

Včeraj smo šli na Vojaka. Začeli smo na Poklonu. Hoje ni prav veliko, za kakšno Šmarno in pol, ker pa smo imeli v načrtu še druge stvari, jo je bilo ravno prav . In ubrali smo krožno pot, ki jo je zgoraj priporočil @jedriličar. Hvala!!! Res fajn, da imamo tudi »sosede« na forumu, ki natrosijo marsikateri dober namig iz svojih domačih logov .

Razgledi so bili kljub jasnemu, modremu nebu brez oblačka pravzaprav podpovprečni. Do našega Snežnika se je komaj videlo, Julijce in Dolomite smo si samo prestavljali, še najbližji otoki so bili »megleni«… Bo treba ponoviti na kak dan, ko bo vidljivost boljša…

Ko smo z Vojakom opravili, se je prileglo pozno kosilo. @jedriličar že najbrž ve, smo si mislili in se ustavili »u restoranu Dopolavoro«. Zelo zadovoljni, tudi mi priporočamo! 

Pozno popoldne smo se zapeljali v bližnjo Velo Drago (tudi Vranjska Draga). Res je zanimiv obisk tega »bisera Naravnega parka Učka«, kot ga nekateri imenujejo. Lepo urejena učna pot, fascinantni skalni stolpi in brezštevilni fosili, ki jih je hči tako vneto iskala, da sem pomislila, da sploh ne bomo šli od tam… .

Čisto za konec smo kljub že pozni uri šli še na večerni sprehod po opatijski rivieri s sladoledom v roki… Tako sva že doma obljubila hčeri…in lepo je, da tudi starši držimo obljube a ne? 

Lepo je videt da ima ljudi ki upoštevaju in zaupaju tuđe nasvete ... tx, to je najlepša nagrada za uloženi trud ...